Propadanje kulturnih i turističkih dobara nije priča koja se tiče samo našeg malog dijela zemlje, Zagorja. U Hrvatskoj su to brojne kurije, dvorci, toplice, pa i turistički hotelski kompleksi, koji čekaju na bolja vremena. Iako nisu ni pod kakvom službenom zaštitom, mnogi od tih objekata imaju izuzetno veliku vrijednost – kulturnu ili povijesnu, a potencijalno i turističku te gospodarstvu, koja lokalnoj zajednici, a možda i šire predstavlja veliku važnost. Nije Krapinsko – zagorska županija ništa drugačija po tom pitanju. I na našem bismo području mogli nabrojati nekoliko objekata koji propadaju. Koji su nekada imali veliku povijesnu važnost, koji su vrvili turistima, koji su tada pokazivali velik potencijal. Lošim gospodarenjem, manjkom sredstava za ulaganje ili iz nekih drugih razloga, sada svjedočimo njihovom propadanju. Iako je takvih mnogo, ovom smo se prilikom dotaknuli petero takvih.

Hotel u središtu turističkog mjesta čeka investitora

U središtu turističkog mjesta Krapinske Toplice stoji Hotel Toplice, koji već neko vrijeme čeka novog vlasnika. Kineski investitori na čelu s Jiang Yu hotel su kupili 2019. godine i najavili veliki projekt obnove. Međutim, tu obnovu hotel nije dočekao, jer je zatvoren od listopada 2020. godine. Tadašnja direktorica hotela Kristina Marušić rekla je kako problem u poslovanju postoji već nekoliko godina i poslovanje nije bilo održivo, obzirom da nije bilo investitora koji bi unaprijedio sadržaje, samim time i poslovanje, stoga su vlasnici i uprava Krass Hotela donijeli odluku o zatvaranju. Nakon toga, hotel je stavljen na prodaju, no pravi se investitor još uvijek nije pojavio.

Načelnica Krapinskih Toplica Gordana Jureković rekla nam je kako, obzirom da se radi o privatnom vlasništvu, nije upoznata s detaljima i ne barata s puno informacija, no zna da je hotel još uvijek na prodaju. – Postojali su i neki potencijalni zainteresirani investitori, čak su dolazili i vlasnici nekih velikih hotelskih lanaca, no izgleda da tu nisu vidjeli svoju priliku. Je li problem rok isplativosti koji je predugačak ili nešto drugo, ne znam – rekla je načelnica, dodavši kako bi za mjesto bilo itekako važno da hotel ponovo otvori svoja vrata. – On je žila kucavica ovog mjesta. U samom je centru i zbog toga je važan, i za turističku ponudu, ali i zbog samih smještajnih kapaciteta. Ovi koje sada imamo na području općine nisu dovoljni. Privatni smještaj je pun, velikim dijelom zbog onih koji dolaze zbog zdravstvenih razloga u neke naše zdravstvene ustanove ili njihove pratnje, tako da bi hotel itekako dobro došao – rekla je još Jureković, dodavši kako se nada da će se za hotel uskoro pojaviti pravi investitor i da će on ponovo proraditi.

Gdje je nestao veliki interes bogatih Kineza?

I za 'kumrovečke mrtve kapitale' 2019. godine izuzetno se zainteresirala bogata kineska poduzetnica Jiang Yu. Kumrovec je posjetila nekoliko puta i razgledavanjem kompleksa Političke škole u Kumrovcu najavila je kako će njezin investicijski tim napraviti evaluaciju za ulaganje. Zbog iskazanog interesa, činilo se kako će se konačno, nakon punih 25 godina, zaustaviti propadanje Političke škole. No, nakon te 2019. ništa se konkretnog po tom pitanju nije dogodilo. Inače, Politička škola imovina je Ministarstva državne imovine. – Nadamo se da će uskoro biti raspisan natječaj za nju, budući da postoje mnogi upiti od strane potencijalnih investitora – kaže načelnik Kumrovca Robert Šplajt, dodavši kako projekt revitalizacije tog objekta nije propao, već je stavljen po strani. Kineska tvrtka kupila je zemljište, platila ga 1,1 milijun kuna, tako da su do sada, s predujmom, uložili 2,3 milijuna kuna. – Investitori se u Kumrovcu osjećaju dobrodošli i to je jedan od uvjeta za njihovo privlačenje. Važno je decentralizirati državu te procese odlučivanja i strateškog planiranja spustiti na lokalnu razinu, jer, sasvim sigurno, kad živite u svojem mjestu, najbolje znate kako urediti ove prostore. Hrvatskoj je važno da bude ujedinjena u svim društvenim i političkim segmentima, kako bismo iskoristili potencijale koje imamo i tako se uspješnije pozicionirali u europskom društvu – kaže Šplajt.

Postoje interesenti

Što se Kumrovca tiče, tu je i stadion u Razvoru, kojega je 2019. godine Kumrovcu darovalo u vlasništvo Ministarstvo državne imovine. - Do sada smo investirali 200 tisuća eura vlastitih sredstava i sredstava EU fondova. Projekti usmjereni na budućnost, projekti su Općine Kumrovec. Upravo zbog toga, puni entuzijazma, nadamo se skorijem rješenju za kumrovečku neiskorištenu državnu imovinu. Prvi koraci su napravljeni te je zatražena suglasnost Muzeja Hrvatskog zagorja i Ministarstva kulture kako bi se pravo upravljanja i raspolaganja nad Vilom Kumrovec (Titovom rezidencijom), zajedno sa cijelim arboretumom, prenijelo na Općinu Kumrovec. Suglasnost je ishođena od strane Muzeja, te poslana u Ministarstvo, u procesnoj smo fazi. Pokrenut je također i postupak preuzimanja cijelog poduzeća „Znanstveno studijski centar – Spomen dom – Kumrovec d.o.o.“ koje je trenutno pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja na Centar za rekonstruiranje i prodaju – CERP. Prelaskom Spomen doma pod ingerenciju CERP-a stvorit će se uvjeti za njegovu prodaju, za što već postoji iskazani interes. Također postoje upiti i za političku školu, te vjerujemo kako će kumrovečki „mrtvi kapitali“ napokon „oživjeti“ u bliskoj budućnosti – zaključio je načelnik Kumrovca.

Obnova dvoraca

Hrvatska nije samo zemlja tisuću otoka, već i tisuću dvoraca, o kojima se nedovoljno brine. Dvorci su zaštićeni na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a veliki broj ih nema namjenu i u lošem su stanju, iako bi mogli biti resursi za gospodarski, turistički i društveni razvoj lokalne zajednice. Potrebno ih je stoga obnoviti, revitalizirati, dati im namjenu i koristiti ih u skladu s potrebama 21. stoljeća. Jedan od dvoraca koji je krenuo tim, izuzetno dobrim putem je dvorac Stubički Gilubovec u Donjoj Stubici, u kojega će se uložiti milijuni uglavnom europskih sredstava, kako bi se obnovio, zaštitio od propadanja, ali i pretvorio u Znanstveno – edukativno – zabavni centar, kakvog nema ne samo u hrvatskoj, već ni u širem području. Bit će to mjesto popularne znanosti, edukacije, ali i zabave, koje će privlačiti posjetitelje, ali i stručnjake iz Europe. Možda će upravo ZEZ, za kojega je najavljeno da bi mogao biti otvoren već 2024. godine, biti poticaj i dobar primjer kako obnoviti i druge dvorce u Hrvatskom zagorju, koji trenutno propadaju. Naravno, za to je puno izuzetno puno sredstava, koje, bilo privatni ili javni vlasnici za sada nemaju. Jedan od takvih dvoraca je i dvorac Donje Oroslavje. Dvorac je potkraj 18. stoljeća sagradio Sigismund Vojković/Vojkffy, kraljevsko komornik i zapovjednik straže u dvorcu Schönbrunn u Beču u vrijeme vladanja carice Marije Terezije. U kasnobaroknom stilu u obliku slova U s velikom vežom u koju se ulazi u dvorište, zanimljivost ovog dvorca je u tome što na svodovima u unutrašnjosti ima sačuvane rijetke ostatke kasnobaroknog slikarstva u Hrvatskoj, s kraja 18. stoljeća, a koji sadrže motive grčke i rimske mitologije. U glavnoj dvorani dvorca sačuvan je jedini primjerak kasnobarokne – klasicističke peći u Hrvatskoj, a oko dvorca u istom je razdoblju sagrađen i prekrasni perivoj, koji danas zovemo Park obitelji Prpić, obzirom da je dvorac 1920. kupio poduzetnik Milan Prpić.

Košmar sa suvlasnicima

Dvorac danas ima čak sedam suvlasnika. Desetinu ima Grad Oroslavje. – Kad samo došao na gradonačelničku funkciju, postojao je ugovor da je Grad kupio 10 posto dvorca, no Grad nije tada još bio upisan kao vlasnik. To smo napravili i tako da je sada i službeno Grad vlasnik desetine – kaže gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić. Isto tako, ispričao je kako je tu još šestero suvlasnika. – S nekima smo uspjeli stupiti u kontakt. Dvojica bi prodala svoj dio, jedan ne bi, a s ostatkom nismo uspjeli stupiti u kontakt. Tako da je situacija dosta komplicirana – pojasnio je Šimunić. U dvorcu žiuve zaštićeni stanari, a jedan dio dvorca već godinama koristi NK Oroslavje, za potrebe svlačionica i prostorija za klub. Upravo su članovi kluba uglavnom vlastitim sredstvima, ali i uz pomoć Grada i sponzora, uređivali te prostorije i održavali ih. No, obzirom da uskoro, konačno, kreće izgradnja novih sportskih svlačionica, i te će prostorije dvorca ostati prazne. Gradonačelnik Šimunić kaže kako bi itekako bilo u interesu Grada da se dvorac uredi i da mu se da neka namjena. – Naravno da tu postoje svakakve ideje. Dvorac je velik i svašta bi se u njemu moglo napraviti, urediti, važno je da ne propada i da mu se da neka svrha. Za to bi Grad prvo trebao otkupiti dvorac od privatnih suvlasnika, a za to nemamo novaca. Da bi se to nekako i uspjelo, trebali bi se uključiti i država i Županija, jer bi za provedbu tog projekta revitalizacije dvorca bila potrebna itekako velika sredstva – zaključio je oroslavski gradonačelnik.

Toplice koje nemaju funkciju

Biser Hrvatskog zagorja, Sutinske toplice, jedne su od rijetkih toplicau našoj županiji koje nemaju nikakvu funkciju. Ako pogledamo u povijest, to se termalno lječilište prvi put spominje kao Sutinsko 1258. godine, a nakon promjene više vlasnika, 1745. godine Sutinsko dolazi ženidbom u vlasništvo grofa Petra Troila Sermagea. Sutinske se 1779. spominju kao pogodne za liječenje ženskih bolesti, reumatizma i slično, a analize objavljivanje tijekom 19. stoljeća pokazale su da je voda zaista ljekovita. Otad su postale poznate u Hrvatskoj, ali i Europi. Prvotni kupališno – lječilišni sadržaji nalazili su se u naselju Sutinske Toplice koje se nalazi na današnjem području Općine Mihovljan, neposredno uz granicu Općine Mače. Lječilišna zgrada je srušena, a na području današnje Općine Mače su izgrađena tri nenatkrivena bazena bez smještajnih kapaciteta. Popularne Sutinske toplice, koje su prema brojnim istraživanjima imale termalnu vodu kakvom se diče brojne najpoznatije europske toplice, ne rade već deset godina. Mjesto gdje je nekad bio stambeni dio lječilišta, zarastao je u šikaru i šumu. Ostala je samo kupališna zgrada bez krova u lošem stanju pa je i ulazak u nju zabranjen. Bazeni su devastirani. Kroz povijest mijenjali su se mnogi vlasnici ovog kupališta, a zadnji je vlasnik Ivančica d.d. Obzirom da oni nisu raspolagali potrebnim sredstvima za ulaganje, Sutinske su zadnjih godina zarasle u šikaru. No, 2020. godine počeli su se rješavati imovinsko – pravni odnosi kako bi se Sutisnek mogle staviti u prodaju, a Općina Mače osnovala je i Povjerenstvo za Sutinske toplice koje se bavi problematikom te pronalaskom rješenja za obnovu i stavljanje toplica u funkciju. Nažalost, do informacije o tome u kojoj je fazi ideja revitalizacije Sutinskih toplica te jesu li se u međuvremenu javljali ikakvi potencijalni investitori, nismo uspjeli doći.

Brend Stubaka

Za kraj ove reportaže ostavili smo svima dragu Slamaricu – restoran koji je osamdesetih i devedesetih stekao posebnu reputaciju i bio je svojevrsni brend ovog kraja. U zagorskim štrukljima i Slamarici guštali su mnogi, pretežito iz Zagreba i okolice, ali i brojne političke delegacije, sve dok ju nije zatvorila sanitarna inspekcija 2010. godine. Otada objekt propada. Na očigled. O tome se polsjednjih godina pisalo izuzetno mnogo, kako u medijima, tako i po društvenim mrežama, a i na sjednicama općinskog vijeća vodile su se brojne rasprave na tu temu. Obzirom da je Slamarica bila u privatnom vlasništvu, općinska vlast malo je toga tu mogla napraviti. No, ono njezine zaštite od propadanja posljednjih se godina izuzetno puno angažirala organizacija SDP – a u Stubičkim Toplicama i vijećnica u općinskom vijeću Sabina Frgec. Upozoravala je na Slamaricu koja se pretvara u ruglo u samom centru mjesta, brend Stubaka koji će se uskoro srušiti. Slamarica je, kao i neki drugi objekti i dobra na području općine, bila zaštićena prostornim planom, no ta je zaštita novim izmjenama skinuta. Frgec je aktivno tražila načine da se Slamarica zaštiti kao kulturno dobro, pokrenula je i inicijativu prikupljanja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma o zaštiti Slamarice kao kulturnog dobra od lokalnog značaja, a u tome su je podržali i predsjednik zagorskog SDP – a Siniša Hajdaš Dončić te tadašnji saborski zastupnik i sadašnji predsjednik SDP – a Peđa Grbin. Ministarstvo uprave je taj prijedlog odbilo, a Slamaricu je zajedno s Hotelom Matija Gubec kupila obitelj Poštek u veljači 2019. godine na javno – ovršnoj držabi.

Kreće obnova?

Pošteki su četiri godine prije bili u zakupu Hotela Matija Gubec, koji također jedno duže vrijeme nije radio i bilo ga je potrebno ponovo pokrenuti, a sada je izuzetno važan za turizam Stubičkih Toplica, obzirom na smještajne kapacitete i sadržaje koje nudi. – Prije svog propadanja i odlaska čitavog HTP Matija Gubec u stečaj, Slamarica je zajedno s hotelom činila jednu cjelinu i služila je kao 'A la carte' restoran kojeg sam hotel nema. Samim time se činilo smisleno istu i kupiti na javnoj dražbi te joj vratiti staru funkciju koju je nekada imala. Kao nekad kultni restoran, vjerujemo da će se njenom revitalizacijom značajno pojačati i gastro – turistička ponuda Stubaka i čitavog Zagorja – rekao nam je na tu temu direktor marketinga Hotela Matija Gubec Filip Poštek. Istaknuo je i kako je napravljena sva potrebna dokumentacija te je ishođena i pravomoćna građevinska dozvola, a čitav će projekt revitalizacije Slamarice kroz koji dan biti prijavljen na otvoreni javni poziv i sklopu operativnog programa Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Obzirom da je objekt u potpunosti propao te je potrebno graditi sve iz temelja, procijenjeni iznos investicije je oko milijun i pol eura. – Dinamika radova ovisit će o dogovoru s izvođačem radova i fazama gradnje i rekonstrukcije hotela, koji će također svojim projektom biti apliciran na isti javni poziv. Krajnji rok koji propisuje poziv je 2025., međutim očekujemo da ćemo ipak biti sa izgradnjom Slamarice ranije gotovi – zaključio je Poštek. Kako će 'nova' Slamarica izgledati, što će sve sadržavati, vlasnik nam za sada nije htio otkriti. No, izgleda da je pred ovim objektom ipak svijetla budućnost. Od ovih o kojima je bilo riječi u reportaži, jedini ima gotov projekt i investitora, s idejom i budućom namjenom, pa bi tako Slamarica svoja vrata mogla otvoriti kroz tri godine, ako ne i prije.