U nedjelju je u Crkvi na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca, preč. Domagoj Matošević služio misu zahvalnicu. Bila je to misa kojom se na simboličan način Matošević oprostio od župljana i hodočasnika, ali pri kojoj su župljani uputili zahvalu za njegovih iznimno plodnih osam godina u Mariji Bistrici, gdje je bio rektor Svetišta MBB-e i župnik Župe Uznesenja BDM Marija Bistrica, te zadnjih nekoliko godine i upravitelj Župe sv. Andrije Laz. Zahvale su upućene ispred bistričkih institucija i udruga sa kojima je uspješno surađivao, ali i u ime hodočasnika, koji su i sami u velikom broju u ovih osam godina u superlativima govorili o rektoru bistričkog Svetišta.

OVDJE POGLEDAJTE VELIKU FOTOGALERIJU

Prije osam godina naslijedio je mons. Korena 

Podsjećamo, preč. Matošević je 2016. godine u Mariji Bistrici naslijedio mons. Zlatka Korena, koji je u Mariji Bistrici službovao 12 godina. U Mariju Bistricu Matošević je stigao sa mjesta rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. ”Prvih dva mjeseca boravka u Mariji Bistrici postao sam svjestan velike važnosti i značaja ovoga Svetišta. Pun sam strahopoštovanja prema njegovoj tradiciji i svim duhovnim dobrima koja iz njega izviru. … Stoga vas na kraju pozivam da molite za dar iskrenog i poniznog srca, koje se neće uzoholiti nego će uvijek ostati radosno i gostoljubivo prema svima.” – ove je riječi izrekao upravo Matošević na misi kojom je uveden u službe u Mariji Bistrici 2016. godine, nakon dva mjeseca upoznavanja župe. Danas, osam godina kasnije, posve je jasno kako se iz spomenutog strahopoštovanja stvorila kohezija rektora i hodočasnika, župnika i župljana, koja je zahvaljujući prije svega vodstvu preč. Matoševića ostavila veliki trag na životu Svetišta i Župe u Mariji Bistrici i to kako na polju ''žive crkve'', tako i po pitanju građevinskih pothvata, koji su Matoševiću uspjeli u 'kratkih' osam godina. Isticao se u radu sa djecom i mladima, pokretao nove pastoralne akcije, na poseban i svima pristupačan način vodio Biblijske grupe, organizirao duhovne radionice, oratorije za djecu, izlete, hodočašća, a kao pravi sportaš uvijek je predvodio pješke svoje župljane i druge goste na pješačka hodočašća na Trški Vrh i u Moravče, kao i novo, koje je pokrenuto u njegovo vrijeme, u Lobor – Majci Božjoj Gorskoj. Oformio je i grupu čitača na misama, a na njegov poticaj pokrenuta je u župi i Zajednica vjera i svjetlo koja je okupljala osobe s intelektualnim poteškoćama te ih tako uključivala u crkvenu zajednicu. Pokrenut je i Korizmeni križni put ''Putovima križeva krajputaša i kapelica'', koji svake godine obilazi 15-tak km župe i koji je svaki puta sam predvodio, naravno u zajedništvu sa župljanima, ali i hodočasnicima, a tu su i Svibanjske pobožnosti, koje su nastavljene, ali na koje sve veći broj župljana ide pješke, a često im se i sam župnik pridruživao. Bio je aktivan i u NK Mladost, doveo je i svećeničku nogometnu reprezentaciju, kojoj je kapetan, u Mariju Bistricu, često je trenirao, trčao ili vozio bicikl, a prošle je godine izveo i mali podvig i uz prijatelja Igora Kovačića, biciklom stigao na Trsat, na župno hodočašće. No, upravo je zajedništvo koje je njegovao i pokretao, bila njegova ogromna vrlina, kojem je privlačio sve već mase i spajajući duhovno i tjelesno, šireći Božju riječ svuda i približivši ju mnogima, koji možda to niti nisu očekivali. Nikad nije odbio hodočasnika niti župljana koji je trebao pomoć i njegova privrženost čovjeku – pojedincu u problemima ostavila je duboki trag. 

Iznimni građevinski pothvati

Domagoj Matošević u svojem je služenju u Mariji Bistrici bio suočen sa ogromnim izazovima, iz kojih je izašao još jači i na nevjerojatan način dokazao da izreka ''Svaka kriza je prilika za nove izazove'' ima smisla. Bio je suočen sa Korona krizom, koja je doslovce ''izbacila'' vjernike iz Crkve, sa dva potresa, koji su ostavili veliki trag na sakralnim objektima župa kojima je upravljao, ali i sa velikim požarom koji je dio Svetišta pogodio 2020. godine. Iznimnom brzinom reakcije, zaraznom kvalitetom poznavanja pravih ljudi na pravom mjestu, u vrlo kratkom roku obnovio je sve što je stradalo u potresu, a to je bio samo nastavak od prije započetih građevinskih pothvata, u kojima se nikada nije umorio, a sve u svrhu obnove ili izgradnje novih sadržaja koji će još širiti duhovnost Nacionalnog Svetišta. Tako su u njegovo vrijeme odrađeni brojni veliki projekti: Dovršetak izgradnje novih ispovjedaonica, Hidroizolacija gospodarskih zgrada, Obnova istočne fasade Bazilike MBB, Obnova krovišta i fasada zvonika, Zahvati hitne sanacije nakon potresa kapelice u Sv. Mateju, Obnova crkve i Oltara u Župnoj Crkvi na Lazu, Obnova oltara u Kapeli Marije Magdalene, pa potom i njene cjelovita obnova, Obnova crkve Prasvetišta Vinski Vrh, Obnova cinktora i ulaza u Baziliku MBB kao i pročelja Bazilike, Izgradnja solarne elektrane, Uređenje prostorija Radija Marija Bistrica i na koncu Obnova gospodarskih zgrada nakon požara i prenamjena u Centar za hodočasnike sa multifunkcionalnom dvoranom i ambulantom. Mnogi su projekti odrađeni koristeći fondove EU. ali i pomoći iz drugih izvora, donacija, ali mnogi i vlastitim sredstvima. Jer, na nenametljiv i prijateljski način surađivao je sa brojnim Ustanovama i Institucijama, sa Općinom Marija Bistrica i Krapinsko zagorskom županijom, sa brojnim kolektivima, udrugama i pojedincima, često kroz smijeh i šalu.

Stoga i ne čudi što su predstavnici suradnika i župljana u svom zahvalnom govoru kod mise zahvalnice, nakon nabrojanih svih njegovih dosega i uspjeha za osam godina službe u Mariji Bistrici, pri kraju postavili pitanje: ''I sada, na kraju ovog puta, osjećamo tugu…zašto ono što je dobro i daje mnoge plodove, mora biti prekinuto? I kako sada ovaj odlazak ne gledati kao gubitak, nego kao dar? Milosna je naša Marija Bistrica, a milostiv je i Gospodin koji nam je dao priliku da zajedno s Vama živimo, zajedno stvaramo, zajedno i tugujemo, ali se i zajedno radujemo i čuvamo sve darove u našim srcima. Želimo Vam svi Božje vodstvo i snagu na Vašim novim službama, mnoštvo vrijednih plodova Vašeg rada, ali želimo i da Vam Marija Bistrica ostane uvijek u srcu i Vaš drugi dom. Znamo da ćete nas posjetiti često kao hodočasnik, uvijek ste ovdje dobro došli,  ali voljeli bismo da osjećate da ovdje dolazite i kao naš Bistričanec. To ste postali i to ćete uvijek i biti! Jer…znamo „da Vam se navek lijepe vidi pri nami“. I tako neka ostane.'' – poručili su u zahvali župljani i suradnici. 

Brojne zahvale

''Svećenik, svakako, ne može zaboraviti dan kada sazna da mu je iduća služba u svetištu Majke Božje Bistričke. Nakon inicijalne začuđenosti  preplavila me mješavina zahvalnosti, osjećaja ogromne odgovornosti  i tisuću pitanja jesam li te službe dostojan, hoću li moći dobro služiti? Tada nisam znao sve ljude s kojima će me Bog povezati, sve duše i dobročinitelje bez kojih ne bi bilo moguće da ovo služenje bude plodonosno.'' – tako je svoju zahvalu svima počeo Matošević, a onda zahvalio mnogima, braći svećenicima, časnim sestrama Milosrdnicama i Karmelićankama, svom timu iz Župe i Svetišta, bogoslovima, tajniku, kuharicama, ženama koje brinu oko čistoće, muževima i mladićima koji brinu za prostor crkve na otvorenom i prikupljaju milodare, tehničarima na razglasu, djevojkama koje upisuju sv. Misne nakane, svima koji aktivno sudjeluju u pastoralu župe i svetišta. Zahvalio je liturgijskoj grupi čitača župnom zboru i zboru mladih. voditeljima zborova, orguljašima i instrumentalistima, te Klapi ''Bistrica'', zatim ministrantima i apostolima, članovima župnog Caritasa, volonterima ''Hodočasničke ambulante', molitvenoj zajednici ''Žive krunice'', zajednici ''Dobrog pastira'' te zajednici ''Vjera i svijetlo''.  Nije zaboravio ni sve osobe i obitelji koje se brinu za kapelice u Župi, kao i Radio Marija Bistrica. Zahvale je uputio i Župnom pastoralnom vijeću, ali i Općini Marija Bistrica, KUD-u Lovro Ježek, svim vatrogasnim društvima u Općini, lovcima, kuburašima i Udruzi ''Hrvatska žena''. Na kraju se prisjetio svih dragih župljana ''koje sam  imao milost upoznati i zavoljeti, a više nisu s nama.'' Za kraj emotivne zahvale omiljeni bistrički župnik je poručio: ''Za kraj – dragi moji Bistričanci, iako me možda nećete više vidjeti na propovjedaonici, sigurno ću vas nositi u srcu, i moliti se za vas gdje god bio. Nije lako postati Bistričanec, postati prihvaćen, ali kad se to jednom dogodi, ostaje zauvijek. Neizmjerno sam sretan što sam imao tu milost služiti u prisutnosti One koja se potpuno otvorila Božjoj  ljubavi kako bi tu ljubav darovala svima nama. Draga Majko Božja Bistrička moli za sve nas!''. 

Općina pomogla u realizaciji oproštaja

Misu su glazbom i pjesmom animirali Župni zbor i Zbor mladih, ŽVS Marija i Klapa Bistrica, a impresivno je bilo čitanje evanđelja, koje su animirali članovi Zajednice ''Vjera i svijetlo''. Iako će svoje službe u Mariji Bistrici obavljati do primopredaje 10. rujna, nakon ove mise zahvalnice organizirano je i druženje, u čijoj je organizaciji pomogla Općina Marija Bistrica, kao i lovci i KUD ''Laz''. Podsjećamo, mr. preč. Domagoj Matošević imenovan je moderatorom Nadbiskupskog duhovnog stola i vršiteljem dužnosti nadbiskupijskog ekonoma. U Mariji Bistrici ostavio je zaista veliki trag, u mnogi će reći ''puno prekratkih'' osam godina. Novim rektorom Svetišta MBB, župnikom u Mariji Bistrici ali i na Lazu imenovan je dosadašnji nadbiskupijski ekonom preč. Tomica Šestak, kojeg Zagorci znaju i kao župnika u Krapini od 2005. do 2019. godine, gdje je također ostavio veliki trag, te ga se župljani i danas sjećaju sa radošću. Pred njim je sada novi izazov u Nacionalnom Svetištu, koje godišnje posjeti i do milijun hodočasnika, ali i u dvije župe. Uvođenje u službu svečanim misom na rasporedu je u nedjelju 15. rujna, a sama primopredaja obavit će se 10. rujna. 

Biografija preč. Domagoja Matoševića

mr. Domagoj Matošević rođen je u Zagrebu 24. srpnja 1977. godine. Roditelji su mu otac Jozo Matošević i majka Marica, rođena Mikić. Otac mu je rodom iz srednje Bosne iz sela Borovice, a majka iz okolice Đakova. Oženili su se u Zagrebu. Majka mu je umrla 1988. godine. Domagoj ima dvojicu braće i šest sestara: Tomislava, Zrinku, Krešimira, Katarinu, Anu, Jelenu, Nikolinu i Veroniku. Djetinjstvo je proveo u zagrebačkom naselju Trnje gdje je i završio Osnovnu školu Grigora Viteza. Nakon osnovne upisao je ugostiteljsko-turističku srednju školu koju je završio 1996. godine, a iste je godine kao laik upisao studij teologije na zagrebačkom KBF-u. Za vrijeme osnovne škole igrao je rukomet, a s intenzivnim je treninzima nastavio i u srednjoj školi. Tada je želio biti vrhunski sportaš i profesionalno se baviti rukometom kao vratar. Igrao je u klubovima „Zagreb-Badel“, „Medvešćak“ i „Industrogradnja“. Odgojen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i redovito je pohađao nedjeljna euharistijska slavlja, ministrirao je od djetinjstva. Godine 2002. završio je KBF, a iste godine zaređen je za đakona Zagrebačke nadbiskupije te je poslan na đakonsku službu u župu sv. Kvirina u Sisku. U lipnju 2003. godine primio je svećenički red te je poslan na službu župnoga vikara u župu sv. Blaža u Zagrebu. Godine 2005. poslan je na studij pastoralne teologije na sveučilište „Lateran“ u Rimu. Magistrirao je 2007. godine s temom „Uloga animatora u pastoralu obitelji“. Od 2007. do 2011. godine obavljao je službu Povjerenika za pastoral mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a od 2011. do 2016. godine službu rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Od 2016. pa do 10. rujna 2024. godine je na službi u Mariji Bistrici i Lazu, kao rektor Svetišta i župnik u obje župe. Iz Marije Bistrice odlazi u službe Moderatora Nadbiskupskog duhovnog stola i vršitelja dužnosti Ekonoma Zagrebačke nadbiskupije.