U srcu Bistre, zagorskom mjestu podno Sljemena, Stjepan Škrlin, 46-godišnji vodoinstalater, stvorio je oazu kakvu rijetko tko očekuje na kontinentu. Njegov tropski vrt, pun palmi, japanskih javora, mesožderki, kaktusa, paprati i još mnogo kakvih biljaka kojima ni sam ne zna broj, priča je o ljubavi prema prirodi i upornosti koja traje već desetljećima.

CIJELU FOTOGALERIJU TROPSKOG VRTA U ZAGORJU POGLEDAJTE OVDJE

- Ta je ljubav krenula još od mame i bake. Kao mali, stalno sam bio u vrtu, okružen cvijećem i povrćem, a igrali smo se po šumi. Posljednjih deset godina posvetio svom tropskom vrtu - prisjeća se Škrlin, dodajući kako je sve započelo prije 20 godina, malim koracima.

 

 

- Prvo sam posadio japanski javor, on je moja najveća ljubav. Tata je imao voćke, ali nakon što je mraz uništio vrt, odlučio sam stvoriti nešto novo – priča nam Stjepan čiji je vrt danas prava egzotična čarolija – s preko 130 palmi i 120 japanskih javora, te stotinama drugih biljaka. - Htio sam japanski vrt, ali on je minimalistički. Tu i tamo koja biljka, ali je toliko tih biljaka da bih ja htio sve. I tako je krenuo tropski vrt. Nabavio sam palme, vidio da to vani može rasti i izdrži do -20 stupnjeva. Sadio sam svakakve palme, ali ta kineska žumara je najizdržljivija. Kad sam vidio kako mi uspijevaju samo sam sadio. Sad više nemam gdje proširiti svoj vrt. Eventualno da kupim polje iza kuće, ali onda ću se ubiti do kraja od posla. To su planinske palme koje rastu u planinama. Ljudi misle da su to palme za Dalmaciju, ali njoj dolje uopće nije lijepo - objašnjava Stjepan, priznajući da je taj proces postao prava strast.

 

No, tropski vrt nije lak za održavanje, posebno tijekom ljeta. - Najgore je zalijevanje. Dobijem račune za vodu i po 200 eura. Zalijevam po četiri i pol sata kako bih natopio tlo - kaže Stjepan, dodajući da sve biljke ostaju vani tijekom zime, što iznenadi mnoge posjetitelje.

 

Posjetitelji i investicija
Posjetitelji su česti, dolaze čak iz Slavonije, Siska i drugih dijelova Hrvatske kako bi vidjeli ovaj neobični vrt. - Kad vide fotografije, misle da je to u Istri ili Dalmaciji, ali svi se iznenade kad dođu i vide da je to ovdje podno Sljemena, u Bistri – ispričao nam je. S druge pak strane postoje i oni koji, kaže Stjepan, stalno čupkaju po biljkama zasađenim uz ogradu.

- Hoće si uzeti pelcere i razmnožiti. Zanima ih jer je rijetko. Posebice čupkaju Isusovu krunu. Ona je jako agresivna biljka, ona kad se raširi ne možeš je se riješiti. Ona je i dosta osjetljiva na zimu, ali eto, kod mene preživi i ne smrzava –kaže kroz zadovoljan smijeh.

Stjepan je posvetio mnogo truda i novca svom vrtu, uloživši preko 20.000 eura, a sve biljke pažljivo odabire i njeguje, prateći klimu i potrebe svake vrste. - Najvažnije je znati što biljka voli – sjenu, sunce, puno vlage. Japanski javor, na primjer, ne podnosi gnojivo, dok palme rastu brže što ih više gnojiš. Najbolje ih je zalijevati ujutro. Kako nema kiša nužno je zalijevati ih. Preko zime nema posla, sve što je u zemlji, u zemlji je i jako je zahvalno. Neki misle da ja to na jesen, prije zime, vadim i spremam, ali ne, sve je vani cijele godine. Korova nema, toliko je na gusto da jednostavno nema gdje rasti. Eventualno je tu i tamo koji maslačak – otkriva nam.

Zanimljivo je da se puževa rješava feromalom, na bazi željeznog oksida. Nema otrova, a ni jedna životinja se neće otrovati. Puž se toga najede, misli da je sit i ugine od gladi i na taj način gnoji  zemlju.

San o Japanu

Uz biljke, Stjepan je nekoć uzgajao i životinje – golubove, patke, paunove, papige... No, zbog posla više nema vremena za njih, ali zato u njegovom raju svoj dom imaju japanski karasi ili takozvane zlatne ribice. - Teško je sve financirati. Biljke su ipak prioritet – zaključuje. Unatoč svemu, Stjepan ima velike snove – jednog dana želi posjetiti Japan, ali zasad uživa u stvaranju egzotičnog raja na svojoj rodnoj zemlji. - Svi mogu probati nešto novo. Na našem tlu može rasti svašta, samo treba znati i voljeti – poručuje za kraj.

CIJELU FOTOGALERIJU TROPSKOG VRTA U ZAGORJU POGLEDAJTE OVDJE