SDP-a Krapinsko - zagorske županije poslao je priopćenje za medije Koordinacije za obrazovanje SDP-a Krapinsko -zagorske županije na temu aktualne problematike obrazovanja. Donosimo ga u cijelosti.

'' Cijela Hrvatska pogođena je epidemijom koronavirusa. U ovim teškim trenucima koji su pogodili roditelje i učenike nužno je osigurati najbolje mogućnosti obrazovanja za razvoj djece, a u skladu s Konvencijom o pravima djeteta na obrazovanje.

U školskoj godini 2019./2020. učenici osnovnih i srednjih škola zbog opravdanog štrajka zaposlenika u odgojno obrazovnim ustanovama tijekom listopada, studenog i prosinca 2019. godine izgubili su ukupno 16 radnih dana nastave. Zbog trenutno proglašene epidemije koronavirusa učenici već gotovo dva mjeseca nisu u mogućnosti redovno pohađati nastavu već se nastava provodi na alternativne načine putem „Škole na trećem“ za učenike nižih razreda osnovnih škola te tzv. online nastava za učenike viših razreda osnovnih i učenike srednjih škola.

Smatramo da nastavna godina mora završiti što prije bez povratka učenika u škole. Škole nemaju sigurnosne uvjete niti mogu provoditi mjere Stožera (Nacionalnog stožera civilne zaštite).

Odluka o otvaranju škola neodgovorna je i ishitrena. Teret odgovornosti za povratak djece u vrtiće i učenika od 1. do 4. razreda u škole Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Nacionalni stožer, prebacili su na roditelje. Ako postoje javnozdravstveni uvjeti da učenici idu u školu, onda trebaju ići svi, ako ne postoje, onda treba nastaviti nastavu na daljinu. Epidemiološke mjere propisane kroz Upute HZZJZ i Preporuke MZO vrlo su dvojbene, neke apsurdne i teško izvedive, a konačnu odluku hoće li ili neće dijete ići u školu prebačena je na roditelje. Mnogi od njih su u nemogućoj situaciji, brinu za osobnu egzistenciju i rade s djecom u nastavi kod kuće. Dio tereta odgovornosti je i na odgajateljima, učiteljima, nastavnicima, profesorima i ravnateljima koji ulaže velike napore da bi djeci pružili obrazovanje kakvo zaslužuju. Mjera povratka djece u vrtiće i nižih razreda u škole je nepromišljena i osmišljena kao mjera čuvanja djece uz djelomično obrazovanje za djecu roditelja koji rade.

Zašto je tako i ne nazovemo?

Sama činjenica da su neka predviđanja Ministarstva, na kojima se i temeljilo donošenje ove odluke, da će u školu oko 20-30% učenika, a kod nas u županiji je to svega 0,72%, a u susjednim županijama najviše 2 ili 3%, govori u prilog tezi da je odluka nepromišljena i ishitrena. U škole i vrtiće idu svi ili svi ostaju kod kuće. Povratak u normalan način rada vrtića i škola treba donijeti Vlada i resorno Ministarstvo kad se za to steknu uvjeti, ali onda se odluka donosi za sve.

Kako osigurati povratak učenika uz osiguravanje epidemioloških, higijenskih i sigurnosnih standarda u našim školama? Neke su škole matične ili područne oštećene potresom, a ostale vape za tehničkim osobljem. Spremačice u školama trebaju održavati čistoću da bi se postigao higijenski standard, a već sada čiste kvadraturu veću nego je predviđena pedagoškim standardom. MZO ne dozvoljava zapošljavanje tehničkog osoblja u školama koje već sad radi preko norme.

Provođenjem Škole za život na daljinu poraslo je opterećenje i obim poslova učitelja i nastavnika. Oni su bitni jer je bitno znati kako prenijeti znanje i usvojiti vještine za budući rad. U uvjetima rada na daljinu vidljivo je koliko učenicima nedostaje direktan kontakt s učiteljima koji su najvažnija karika u prenošenju znanja i vještina.

Također, Ministrica je još jednom pokazala da joj djeca s teškoćama u razvoju nisu u fokusu i ne razumije problematiku ovog specifičnog područja.

Upute koje se svakodnevno gomilaju na mrežnoj stranici Škole za život nisu ni djelomično zahvatile specifičan sustav školovanja učenika s teškoćama čija se dobrobit direktno ugrožava ovako nepromišljenim i ishitrenim odlukama prebacujući odgovornost na roditelje, osnivače i uprave škola.

Maturanti su u posebno nepovoljnom položaju, bez obzira radi li se o gimnazijama, strukovnim ili umjetničkim školama. Nedostatak relevantnih informacije o načinu održavanja državne mature, čini polaganje ispita državne mature još stresnijom i neizvjesnijom. Još uvijek je nejasno kako će izgledati ovogodišnja matura, a u nezavidnom su položaju i učenici strukovnih i umjetničkih škola koji polažu završne ispite.

Što će biti i kada će biti upisi na fakultete? Imaju li svi učenici jednake uvjete za učenje? Koliko obitelji ima samo jedno računalo, a više učenika? S koliko interneta raspolažu?

Obrazovni sustav nikad nije imao više nepoznanica nego u ovom trenutku. Djeci treba olakšati završetak ove školske godine, završiti ga što prije. Ako se već radi na promijeni Zakona, a stalno nešto mijenjamo, što će se dogoditi da ova školska godina ima iznimno 160, a ne 175 nastavnih dana? Iduća školska godine ionako će se trebati drugačije planirati, a ne znam što nam donosi sutra. Ministarstvo mora osigurati sigurnost, stabilnost i otkloniti bilo kakvu neizvjesnost. Nije u redu eksperimentirati s djecom. Znanje i obrazovanje se može nadoknaditi, ali zdravlje ne.