Imate li stare vagone za stoku, pošaljite ih u Zagorje!!! - naslov je priče koju je čitateljica Martina Cekol iz Krapine poslala na mail naše redakcije ogorčena prije svega odnosom Hrvatskih željeznica prema Zagorcima.

-Dok su Zagorci još 2002. na drvenim klupama u takozvanom “Texasu” putovali za Zagreb, neki drugi studenti iz nekih drugih dijelova Hrvatske imali su više sreće i desetljećima putovali električnim, a od 2004. nagibnim vlakovima. Ni slutili nismo da nakon brojnih kašnjenja, smrzavanja, gužvi, arogancije i bahatosti koju nam je HŽ u svim našim studentskim godinama priuštio, pravi horor počinje tek kada počnete raditi - opisuje ta diplomirana inženjerka koja svakodnevno putuje u Zagreb vlakom na posao.

Smanjili broj vagona

Ako se vozite 'cugom' iz naše zagorske metropole u Zagreb trebat će vam puno živaca. Svjedok tome je sama naša čitateljica koja je svoje neugodne avanture sve potanko objasnila. - Ukoliko radite u Zagrebu i imate sreće - klizno radno vrijeme ili dobrog šefa te si možete priuštiti da na posao dođete i poslije 7, iz Krapine morate krenuti vlakom u 5:46. Kaj i nije bilo tak loše dok je taj vlak bio polubrzi (stajao je samo u Zaboku, Zaprešiću i na Glavnom kolodvoru). No, prvo je određeni djelatnik HŽ-a iz Zagorja dobio službenog Passata i prestao putovati vlakom da bi tjedan dana kasnije naš polubrzi vlak izgubio i onu polovicu brzine. Ovdje ne mogu, a da ne izrazim svoju zgranutost činjenicom da vlakovi HŽ-a nisu dovoljno dobri za njihove radnike i da si uz tolike gubitke, koje građani saniraju, Hrvatske željeznice mogu priuštiti da njihovi radnici dobivaju nove službene aute i da ne koriste željeznicu - ogorčena je Martina Cekol.

I tako, opisuje ona dalje, ako ste ustali u 5, u 7:10 došli do Zagreba, a onda još i do posla, dok ste odradili svojih 8 sati, ni u kom slučaju ne stignete doma vlakom u 15:25. To spominjem samo kako bi dobili približnu sliku o broju ljudi koji putuju doma “radničkim vlakom” u 16:23. Vlakom u kojem su ogromne gužve, u kojem se više ni ne nadate da ćete sjesti. I tako je to funkcioniralo neko vrijeme. Nije bilo idealno, ali je bar funkcioniralo - piše dalje. No, prije par mjeseci HŽ je, kaže, bez objašnjenja, 4 vagona smanjio na 3, a negdje putem su i normalni vagoni zamijenjeni onima s kupeima.

- Oni istina jesu udobniji al' efektivno imaju puno manje prostora, što bi svakom tko zna brojati trebalo biti jasno. I tako su nas u tim brojčano, a i veličinom, manjim vagonima prevozili, usudila bih se reći kao stoku. No, razlika je u tome što bi se za stoku pobunila bar Udruga za zaštitu životinja, dok se za nas nitko nije zauzeo. Poslani su neki e-mailovi, tražila su se objašnjenja, a jedini dobiveni odgovor je da je ovo privremeno. I doista je i bilo privremeno, što nas dovodi do ponedjeljka - 14.12.2009. zbog kojeg i pišem sve ovo - navodi naša čitateljica koja se zaista oboružala podacima.

Vlakovi bez voznog reda



- Dan je počeo snijegom, temperatura je drastično pala, svi su se divili bijelom omotaču, a na radiju su spominjali kako su Hrvatske ceste zatečene snijegom. Što je ruku na srce smiješno, jer čak ni ja nisam bila zatečena snijegom, a vrijeme ne utječe direktno na moj rad. I tak sam ja u 16:30 došla na stajalište u Gajnicama, istina nešto prije vremena, ali poučena iskustvom da ponekad vlakovi sa stajališta znaju otići i minutu, dvije ranije. U 16:50 bilo je očito da vlak poprilično kasni. A Gajnice kao stajalište ne da nemaju čekaonicu nego nisu čak ni adekvatno zaklonjene od vjetra. Stajalištem se sve češće čuo kašalj, a nakon dodatnih 10 minuta ostala sam bez osjeta u nogama - prepričala je naša čitateljica.

Veli kako je napokon, s nekih 50 minuta zakašnjenja vlak stigao sa svoja 3 vagona u koja se petnaestak putnika jedva uguralo, a gužva je bila tolika da su se ljudi vozili na onom metalnom mostiću koji služi za prijelaz iz vagona u vagon. Tek nakon Pojatnog svi su se uspjeli ugurati u vagon i zatvoriti vrata između vagona. No najgore je, dodaje, da vlak nije kasnio zbog snijega, kako je pretpostavljala, nego zbog onog “to je samo privremeno”. Naime, u vrijeme kada je trebao krenuti, vlak je imao samo 2 vagona, a dio ljudi se još uvijek nalazio na stanici jer se nisu uspjeli ugurati unutra. Tek nakon 20 minuta kašnjenja u polasku, pa je HŽ na brzaka krenuo stavljati dodatni, treći vagon. Prešla bi naša čitateljica preko svega, kao i puno puta prije, veli, da nije bilo dodatne situacije u Zaboku.

-“Radnički vlak” je ustvari vlak za Kotoribu i u Zaboku ljudi moraju presjesti za Stubicu i Krapinu. Već pri silasku u Zaboku zbunilo nas je što se u stanici nalazio samo jedan vlak, kako će se kasnije saznati, vlak za Stubicu. A ono što je mene zbilja razbjesnilo je odgovor da je vlak za Krapinu otišao jer je bilo ljudi u njemu i da ne bi bilo u redu da su ti ljudi čekali i da sljedeći vlak ide u 19:20, odnosno veza vlaka koji je u 18 kretao iz Zagreba. Nisu mi dali odgovor na pitanje koliko je ljudi bilo u tom vlaku za Krapinu, no mislim da nije moglo biti više od 10 - prepričava.

Ono što nju muči je pitanje zašto tih 10 ljudi nije moglo pričekati 50 minuta, a ona zajedno s putnicima u Gajnicama čekala je više od sat vremena? - Kako je moguće da vlak koji je “veza” vlaku iz Zagreba ode? I da li je osoba koja je zaključila da 10 ljudi ne može pričekati još malo, a znala je da mu dolazi puni “radnički vlak”, kompetentna za posao koji obavlja? Tu se također postavlja pitanje zašto je jedna “veza” ona za Stubicu mogla pričekati vlak iz Zagreba, a druga nije? Zar to onda znači da su ljudi koji su čekali u vlaku za Stubicu manje vrijedni od onih u vlaku za Krapinu? - puna je pitanja i nedoumica.

Putnici bez informacija

- I tako je mali čovjek, kaže, ustao u 5, odradio svojih 8 sati, smrznuo se, ulovio prehladu i na kraju došao kući tek u 8 navečer. Ovo spominjem jer su mi u HŽ-u u Zaboku rekli da se ponašam kao da oni ne rade svoj posao. Možda ga i rade, ali ne onako kako bi trebali - rekla je poučena neugodnostima od strane HŽ-a Cekol. Da stvar bude još gora, knjigu žalbe u Zaboku isprva su joj odbili dati s posprdnim pitanjem na što se ona uopće misli žaliti. Na dulje inzistiranje rekli su joj samo ime zamjenika šefa postaje u Zaboku i to sebi promrmljano u bradu. Dodaje i kako putnici uopće nisu bili o ničemu informirani. - Izgovor “Ja nemam ništa s tim.” ne prolazi. Nosite uniformu HŽ-a, dobivate njihovu plaću pa onda izvolite preuzeti barem dio odgovornosti - poručila je HŽ -u njihova putnica.

Službeno nismo dobili odgovor od HŽ-a , a neslužbeno doznajemo kako se putnica žalila i svoj odgovor dobila. U principu vlakovi mogu čekati 15 minuta, jer da je to dulje stvorila bi se gužva i onda ne bi više kasnio jedan nego tri.

S željezničkim prometom događa se, čini se, kao i sa autobusnim. Ukidaju se neprofitabilne linije i vozni redovi. Nekad je cug bio najvažnije i najjeftinije prometno sredstvo Zagoraca. Čak su ga i Dečki z bregov opjevali u jednoj pjesmi: ''Ti dobri, ti stari naš cug, ti fučkal si navek kda treba i ne i navek si bil dober drug i peljal nas dime vu Zagorje''.

Što se promijenilo?

Pripremila: Mirjana Bašak