Zagorska mena(d)žerija

Prenosimo iz Zagorskog lista

Kad su nedavno predsjedniku jedne zagorske stranke dosuđeni veliki novci, koje mu ustanova u kojoj je bio zaposlen mora platiti nakon što su mu dali neopravdani otkaz jer nisu točno znali koliko dana po zakonu ima pravo zaposlenik ne dolaziti na posao, mnogi su se poveseli toj zakašnjeloj pravdi.

No, svima bi smijeh trebao zastati u grlu ako se zna da škola koja mu je dala nevažeći otkaz to mora iz nečije kase platiti, a u tom slučaju je to uzeto iz programa kojima je trebalo financirati neke učeničke programe.

A radilo se o vrijednosti od oko sto(!?)kompjutora!!

Primjer drugi i drugačiji.

Jedna vrijedna Donjostubičanka nakupila je u oroslavskoj obućarskoj tvornici više od 25 godina staža i u vremenu kada je tvornica propadala, mijenjajući vlasnike, bila je bolesna, a nedostajalo joj je nekoliko mjeseci da dobije pravo na ostanak na burzi uz plaćanje - taman koliko joj je iznosilo to bolovanje.

Nažalost, direktor nije «bolesničke doznake» proslijedio zdravstvenom fondu, firma je propala, a papire su bacili i sada nekad odlična radnica čeka da ostari, odnosno da dođe do 60 godina života da dobije mirovinu.

Slučaj treći. Neki tvrde da u konjščinskom Komunalcu rukovodeći ljudi imaju velike menadžerske ugovore, pa ako i dobiju otkaz ili propadnu dobit će na ime odštete velike novce.

Sadašnji direktor opovrgava te glasine, i kaže da ima samo pravo još godinu dana dobivati plaću, ali da je ranija garnitura zaista imala posebne ugovore po kojima su imali pravo na velike odštete u slučaju otkaza.

Razumljivo je da danas u velikim hrvatskim firmama kao što su Pliva, Podravka i slično, vodeći ljudi imaju ugovorene plaće koje znaju iznositi i stotine tisuća kuna, a u svijetu je takvo plaćanje vrhunskih menadžera sasvim prihvatljivo.

Što je milijun kuna za dobrog Plivinog menadžera ako se uzme u obzir da su oni zbog loših poslovnih poteza lani izgubili sto milijuna kuna.

No, što s time imaju direktorčići u malim zagorskim, komunalnim i sličnim firmama, te mali županijski dužnosnici u državnim i sličnim službama koji za svoje gubitke i nerad uzimaju odštetu od države, a to znači i od svake švelje u «Orokonfekciji» koja radi mjesečno za 1500 kuna.

Zagorske firme i ustanove pune su menadžera s ugovorima o velikim plaćama i odštetama ukoliko odlaze iz firme, a kad se na kraju godine u njima radi poslovna bilanca, a to su najčešće državne firme i ustanove, rijetke su one koje posluju dobro.

Nekad su direktori i slični rukovodeći kadrovi s pravom ukazivali da su visoki i vrijedni stručnjaci zanemareni i da se u politici plaća vodi uravnilovka, odnosno svima jednako.

Nažalost, danas su direktori i vlasnici čak uspješnih malih firmi najmanje plaćeni jer im se «ne isplati» plaćati velike doprinose državi, dok su «državni» direktori, najčešće postavljeni po političkoj liniji, što nema veze sa stručnošću i visokom menadžerskom umješnosti, zaštićeni kao lički medvjedi i kao da jedva čekaju da im netko kaže da ne rade dobro, pa da im se da otkaz, a oni uzmu «perje» i odu dalje mena(d)žirati.

S druge pak strane Donjostubičanka iz naše priče nije se uspjela izboriti ni za onih 900 kuna s burze jer je vrli menadžer u ladici «zaboravio» papire.