U svijetu nema novina koje žive isključivo od svoje prodaje, osim specifičnih pretplatničkih izdanja. I hrvatski najtiražniji dnevnici i tjednici bi sutra propali ako u listu ne bi imali oglase. Bez toga mogu živjeti samo novine na koje država troši velike novce za pokrivanje gubitaka ili ih plaća netko drugi.

Zagorski list nije na županijskim ili sličnim jaslama.

Odrekao se i nekih sumnjivih «donacija» koje bi mogle utjecati na uređivačku politiku, ali da bi živjeli i dalje izlazili, moramo imati i oglasne stranice. Sa čitalačkog stajališta smatra se da četvrtina lista može biti marketinška, a mi smo danas prešli tek 10 posto prostora na stranicama, što je za zagorske gospodarske prilike ipak dobar poslovni rezultat.

Naravno, razlog tome je i u našoj niskoj cijeni oglasnog prostora kako bi se privukli potencijalni oglašivači. No, za neke i ta niska cijena nije poticaj da se oglase u našem listu. Sada govorimo o onima koji po zakonu moraju oglasiti neke svoje odluke, a to su naše općine, gradovi i županija.

Prije tjedan dana je u jednim zagrebačkim novinama izašao oglas našeg Županijskog poglavarstva o raspisivanju Natječaja za dodjelu financijske potpore udrugama na području županije. Ne znamo kakve imaju interese oni koji takav oglas nose u Zagreb, no po svakoj logici to je izvan zdrave pameti.Jer u tim zagrebačkim novinama je oglasni prostor sedam puta skuplji negoli u Zagorskom listu, a ni čitanost nije na njihovoj strani.

Zanimljivo je da naše marketinške prednosti polako prepoznaje zagorsko gospodarstvo koje koristi naše stranice za svoju promidžbu, ali Županija, odnosno oni ljudi koji u njoj o tome odlučuju rade kao da Zagorski list ne postoji i razbacuju se novcem kao da je njihov vlastiti.

Ponašaju se kao pijani milijunaši, a razlozi koje navode za takve odluke su često osobne prirode jer im se Zagorski list ne sviđa.

Vjerojatno se nismo ponašali sluganski pa tim putom dobivamo packe. Što bi tek bilo da je takvim ljudima dana mogućnost da o svim županijskim troškovima sami odlučuju bez javnog natječaja, jer ako ovdje mogu potrošiti sedam puta više od najjeftinije ponude kome bi tek dali posao bez natječaja kad su u pitanju ceste, škole, i sve ono za što se izdvaja novac u našoj županiji?

A iz usta im često izlazi ona riječ - «domaćinsko ponašanje».

Željeli li to neki prihvatiti ili ne, Zagorski list kao jedino regionalno glasilo našeg kraja i k tome još neovisno, medijska je stvarnost naše županije, bez obzira volio ga netko ili ne.

U ovih 70 brojeva koliko smo dosad izdali, Zagorski list se dokazao kao ozbiljna novina i jedina na zagorskom tržištu, a sve nas više čita i Zagrepčana koji su rodom iz našeg kraja.

Dakle, bilo bi razumljivo da se županija i gradovi i općine u oglašavanju svojih natječaja, oglasa i sličnih tekstova koje moraju oglasiti jave našoj oglasnoj službi. Možda u svemu tome nije i najvažniji prihod koji bi naša novina time ostvarila, već jedan međusobni odnos koji među nama mora postojati.

Ne tražimo mi pomoć kao što to Županija daje televizijskom dopisništvu, jer svaka dodjela sredstava veže ruke onome koji ih dobiva.

Mi tražimo jedan poslovni odnos koji ima osim toga značajnu medijsku važnost jer pomaže Zagorskom listu da svakim brojem postaje što kvalitetnija novina našeg kraja.