, gl. urednik Zagorje.com-a

Svakako da sam kao i 90 posto branitelja za objavljivanje registra branitelja, ali ne na ovaj način i ovakav polovičan registar. U samom objavljivanju na ovakav način vidim samo jednu dobru stvar, a to je pritisak da se objavi i stvarni, pravi registar. Smeta me što sam siguran da se iza objave registra kriju političke igre, a branitelj po tko zna koji puta služe samo kao pijuni u tuđoj igri šaha.

Po tisuću puta izigrani, od svake vlasti, prevareni i ostavljeni na marginama društva. Marionete pomoću kojih čelnici tkz. Braniteljskih udruga prikupljaju političke bodove, dok branitelji i dalje brinu svoje probleme i skrivaju se jer svaki javni glas ili odmak od zacrtanih pravila, i ne daj Bože progovoriti istinu znači stigmatizaciju i nadglašavanje, jer onih lažnih je puno više, glasniji su i politički uhljebljeni.

Nada da će objavljeni Registar ili bilo koji drugi objavljeni registar otkriti lažne branitelje, samo je mazanje očiju javnosti. Lažni branitelji imaju vrlo dobre ratne putove po razno-raznim fiktivnim i pravim postrojbama HV-a.

U samom Zagorju, koliko primjećujem, najcjenjeniji su branitelji koji su za vrijeme rata rušili partizanske spomenike, huškali na ratovanje i ubijanje Srba, danas nose činove satnika, bojnika i naviše, invalidi su sa statusom HVRI-a, a sve braniteljska prava riješena su im još 93. i 94/95. godine.

Zanimljivost je da poneki imaju invalidnost 30-40 posto samo na oštećenje sluha, a ostatak se svodi na PTSP kojeg su dobili vozeći jednom mjesečno cigarete i ostale donacije braniteljima u rovovima, pritom naravno zadržavši polovicu za sebe.

U još goru skupinu spadaju branitelji danas uvaženi poslovni ljudi koji su se obogatili prodavajuči oružje braniteljima koje je bilo iznešeno iz Varaždina nakon predaje vojarni. Zbog straha od napada i raketiranja varaždinskih vojarni u ono vrijeme bilo je potrebno što prije isprazniti vojarne i u tu svrhu su bili pozvani svi koji su posjedovali bilo kakvo teretno vozilo u Varaždin da se što prije izvuče oružje iz vojarni. Naravno, većina oružja je završilo u privatnim kućama i garažama.

Tako mogu navesti i osobni primjer kod kupnje pištolja, kod danas priznatog gospodarstvenika. Za ondašnjih sedamsto maraka, dobio sam pištolj bez spremnika za municiju, ali naznaku da spremnike mogu kupiti kod drugog, danas isto priznatog gospodarstvenika. Paradoks je u tome što nisu znali da je u original pakiranju oružje odvojeno pakirano od spremnika, tako da je jedan dio tih istih branitelja imao oružje, a drugi spremnike za municiju. Gledajući u Registar branitelja, a i prateći medije danas se ti ljudi smatraju začetnici obrane u Zagorju i organizatori iste.

Zatim imamo kategoriju branitelj s nekoliko dana staža, a tu se većinom radi o braniteljima koji su greškom bili mobilizirani, pa je trebao proći određeni rok da se povuku veze i branitelj odmobilizira većinom zbog radne obaveze, studija i bolesti roditelja.. Izbjegavanje mobilizacijskog poziva plaćalo se 100-200 maraka. Posebno je zanimljiv slučaj blagajnika HDZ-a u jednoj gradskoj organizaciji koji je mobiliziran u 103. brigadu, a noć prije polaska na bojište dezertirao je i pobjegao u Njemačku s HDZ-ovim novcem. Isti branitelj se nalazi u objavljenom Registru. Dakle, on je branitelj i ne mogu ga prozvati imenom i prezimenom.

Postoji i kategorija branitelja sa zamjenskim ratnim putem, većinom političara. Mnogi branitelji su jedno vrijeme proveli u HV brigadama ili sličnim, kasnije ugašenim postrojbama, a kasnije su prešli u gardijsku brigadu i tu im se gubi trag. Kod sređivanja dokumentacije bilo je potrebno nekom srediti status branitelja. I sad kako najlakše srediti ratni put?

Prirodno, imamo popis zaduženja, straža, akcija i imena osoba koja su tu pojavljuju, a nestale su negdje u ratnom vihoru. Zamijenimo samo ime i umjesto imena nestalog stavimo podobnog i evo ratnog puta i braniteljskog statusa. Nestalom se branitelju kasnije ukaže potreba za tim podacima za ostvarivanje prava ili kao dokaz sudjelovanja i nalazi da njegovog imena nema, a na popisu gdje se on nalazi vidi drugo, posve drugo ime.

Što se tiče sređivanja statusa HRVI-a, prvu ponudu sam dobio 1994. – 5.000 maraka, a godinu kasnije svota se smanjila na 3.000 maraka, da bi se poslije 1998. podigla na 7. 000 maraka. U ponudi je bilo kompletno sređivanje ratnog puta, ranjavanje, a od mojih zaduženja je bilo samo odlazak psihijatru i prijavak u psihijatrijsku kliniku na bolničko liječenje. Prvi dan se javiš, a nakon tri tjedna se vratiš i podigneš papire.

Ovo je samo dio stvari koje su se radile i od kuda toliki broj branitelja i invalida. Možemo zaključiti, u registru zakonski nema lažnih branitelja, svi imaju uredne papire i svaka prozivka bila bi kleveta.Veliku ulogu u tome odigrale su i braniteljske udruge kojih danas ima više od 200 s više od 26 tisuća podružnica po cijeloj Hrvatskoj, a dodatak tome je i registriranih čak 995 udruga čija je primarna djelatnost Domovinski rat.

Da se vratimo objavljenom Registru branitelja. Kako sam i spomenuo, siguran sam da se radi o političkoj manipulaciji. Da je Registar objavljen od strane branitelja i u svrhu otkrivanja lažnih branitelja, objavitelj Registra se ne bi skrivao, radilo bi se o hrabrom činu, hrabrog građanina, na što bi svaka osoba ako je objavljen u dobroj i čistoj namjeri, bila ponosna.

U tu svrhu smatram da se treba pronaći objavitelja i optužiti ukoliko se dokaže da je cilj objave politička manipulacija.

Jedini način razotkrivanja lažnih branitelja je postrojavanje postrojbi. Svi znamo tko je i s kim i gdje bio, ali ne znamo one koji su pridodani. Radi se o velikom poslu, ali smatram da država mora riješiti to pitanje i da postoje ljudi koji imaju načina, mogućnosti i spremni su ozbiljno, a ne samo riječima prihvatiti se posla i skinuti stigmu sa svakog pravog branitelja.

Protivnici objavljivanja u svojoj slaboj argumenataciji na jednoj strani su u pravu, objava mnogim braniteljima može ugroziti život, a i njima bližnjim.

Često se zaboravlja da Hrvatsku nisu branili samo građani hrvatske nacionalnosti. Branili su ih mnogi Srbi, Bošnjaci, a o djeci iz miješanih brakova da ne pričamo. Svi oni imaju svoju rodbinu u drugim državama bivše Jugoslavije ili žive u područjima Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom.

Nakon objave zvao me suborac koji je Vukovarac i zamolio da provjerim postoji li njegovo kao i ime njegovo dvoje braće u Registru. Kad sam mu prenio što sam pronašao u Registru doslovno mi je drhtećim glasom rekao 'Preživjeli smo rat, ali objavu Registra nećemo'.

Možemo zaključiti da objava Registra neće pomoći u otkrivanja lažnih branitelja, ali će svakako pomaknuti od vječnog vrtenja u krug rješavanje pitanja lažnih i pravih branitelja i nadam se vratiti dostojanstvo braniteljima koje im je ne samo uzeto, već su postali građani drugog reda, spominjani samo u crnim kronikama.

Tko god učini neko krivično djelo, prvo novinarstvo pitanje je je li branitelj. Pa normalno da je, zar postoji netko u Hrvatskoj tko nije branitelj?????