Za domaće, za pajdaše: Trpljenjski putec
Piše: mr. sc. Rajko Fureš dr. med.
Trpeti nie ljehke. Vsakomu med nami, nekterami več a nekterami i menj put, dogodil
Piše: mr. sc. Rajko Fureš dr. med.
Trpeti nie ljehke. Vsakomu med nami, nekterami več a nekterami i menj put, dogodile se je te da več zdržati mogli niesme. Kak god da nie nam bile i kak god da nam ljehke bile nebu, zmisliti se navek nam je trieba da jedini putec tie kaj po trpljenju poznati ga moreme.
Dobre je poznate da zločica niti jedna za navek biti nemre, da zločica nie nigdar mogla dobre dotreči. Najgorše ti je razmeti te da nehči navek če gnjesti te. Nemreš razmeti te kaj gnjeteju te, a ti si pomoči nemreš, jer putec si si trpljenjski zebral. Nahčeni sme da trpeti se splati. Morti te tak ti mam i ne zgledi, jer med nami ma i uneh kaj bi si po lježejšemu putecu nekaj pribermati i šteli.
Retki med nami zdržiti bi mogli une kaj Jedini je zdržal. Dok se Jezušek na najgorša mukica našel, nie pobegel i nie prodal nikoga. Vsu trpljenje i beteg življenjski nase Je zel i zanas trpel je, kak nihči nie i nebi.
Denes nie ljehke trpeti, denes su mnogi nahčeni same na oblizeke, denes mnogi vse bi dali same da čem dugše na stolčeku najmehkičkomu sediju, da se h auteku najfljetnejšomu čem dalše žukali bi i da im se penezeki navek bi pri ruke našli. Zate bi vse dali, nahčeni su da h uoči kak pravi lažljivci ti z masnem jezikem vrderiju. Vsakoga bi radi riti si prodali, vsakoga bi h tunjkecu htopili, nie te zločice kaj ju nebi drugomu spelali, a vse zate da svoje ritesnice čem dulje zadržiju tam gde naopačne meste dopeljale ih je. Da ljehke nie – nie, da se morti more drugač – more, a po druge strani pitanje je kaj negdar vsaki med nami štel bi da ga ne čuje, pitanje je – e šteli bi puta trpljenjskoga zase.
Vsakoga dneva kaj poljek nas hodi, vsakoga dneva h življenju tere se hloviti neda, vsakoga življenjskoga cajta, navek pred nami same une naopačne lazi. Kak h novinami, tak i na televizijice, a bormec nie nikak drugač niti h življenju vsagdajnjemu, vse tak se posložile kak da vrieme se zastanovile. Vrieme nam zgledi kak da je te une vrieme tere bile je par cajteh prie nek Gospon naš dotrgnul je i do cubenjka hništil h bludu hgreznule Sodomu i Gomoru. Kak da nič na svietu zmenjene nie od dobe gda i Un je po zemljice hodil, od gda je vučil da jedine je praf te da vsi bi dobri triebali biti. Kak sme mu za te dobričke vrnuli, vrnule mu se je tak da su ga unie kaj sme mi ih zamenili, na križeku z čavljeki najhrjavejši pribili. I kak nam Je vse te skup vrnul, vrnul nam Je tak kaj te zameril nam nie. Ne same da nam Jezušek najmilejši zameril vse te zločice nie, nek je vsami dareka dal, vsemi teri god i h bile teru dobu zemaljsku su po ilovaku vsagdajnjem hodili. Dal Je vsemi une najvrednejše, dal Je življenjiče svoje kaj ga se na svietu kaj pozname ga skorem da i nie žil, jer tek počel je živeti, kak bi vsi mi skup te povedali. A te kaj po pravice zemaljske med nami same tristri Je ljete bil, mnogem rastumačiti se nemre. Nemre se za nektere razmeti te da Ga se i den denes spamtime. I šteli bi mnogi odgovora znati na pitanje kak te je moguče poklje vsega toga kaj su napravili da Ga čem prie hmekneju, a same im Je o srčeku najčistejšemu povedal.
Putec trpljenjski nie nam od hčera došel, tuj nam je več prek dvie hiljade ljet, tulike nič se i nihči na svietu nie obdržal, a tu vrieme kaj med nami Je bil, za življenjski vek prekratke, ostale nam je kak une najvrednejše. Tie trpljenski putec, putec je jedini. Ponjem jedine dojti nam moči je do vsega za kaj življenje vriedne je hložiti. Vuzem tie, te kaj za sobu nam Je kak stezicu jedinu donesel i pripravil, te je une za kaj vsemi nami vriedne je živeti, jer ž njem skup h srčeku zname da življenje smisel ma.
Trpljenje i mukica zate nam triebaju biti vse na svietu. Unda gda nie ljehke, zdržati nam vsemi je trieba, jer une kaj dal kak dara nam najvekšega Je, te je življenje nove, te je une kaj bez Jezušeka našega najdrajšega meli nebi. Za tie putec, za tie darek, od teroga vekšega nie, fala Mu najvekša. Fala mu za vse te kaj bež Njega meli nebi. Te vsi skup znati triebame, jer nigdar več neme na druge se zmislili dok se bu delale otom kaj zebrati, e putec kaj same za penezi ide ili putec trpljenjski.