Na glavnom zagrebačkom trgu pedesetak tisuća ljudi štrajkalo je i tako još jednom dalo do znanja ono što više-manje svi osjećamo: život je opet sve skuplji, cijene rastu, s njima i društvene napetosti, ali ništa manje ni naši osobni nemiri. Jedino što dosljedno miruje su plaće kod kojih bi turbulencije bile dobrodošle u pozitivno rastućem trendu. Ali, od toga ništa. Kaže narod, ne daj Bože gorega. A dok bolje ne dođe, valja tražiti načine kako uštedjeti.

Bi li jedan od njih mogao biti odlazak preko granice u susjednu Sloveniju? Svratili smo preko granice, do Brežica, nekad poznatu šoping destinaciju kako Zagrepčana, tako i mnogih drugih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U tamošnjem velikom Mercatorovu hipermarketu zabilježili smo cijene nekih slučajno odabranih proizvoda koji nipošto nisu odraz neke prosječne potrošačke košarice, nego tek pokušaj da u skupini od 25 namirnica i artikala budu proizvodi koje češće ili povremeno kupujemo. Pritom smo gledali da na listi budu zastupljeni i hrvatski proizvodi. Nakon Slovenije, svratili smo i u još tri domaće trgovine u Zagrebu, Zaboku i Kumrovcu.

Glavni je cilj bio usporediti cijene na tih nekoliko primjeraka robe i donijeti zaključak o isplativosti odlaska u Sloveniju. No, zanimale su nas i neke ne manje zanimljive usporede: jesu li hrvatski proizvodi jeftiniji u Sloveniji, razlikuju li se cijene u slovenskom trgovačkom centru koji je u Zagrebu, u odnosu na onaj u njihovoj matičnoj zemlji te kakav je odnos cijena u međusobnoj usporedbi domaćih trgovina? Dojmovima koje smo stekli – naglašavamo – dojmovima, jer nije riječ o istraživanju, zapravo i nismo iznenađeni.

Koju trgovinu odabrati?

Isplati li se, dakle, namjenski samo radi šopinga, potegnuti do Slovenije? Ni najmanje. Čak i ako vam je usput, teško da može biti isplativo. Cijene su, naime, gotovo identične kao i kod nas, ali je podosta toga čak i skuplje. S druge strane, zacijelo ne iznenađuje ni to da je zagrebački Mercator skuplji od onoga u Sloveniji, doduše ne nešto puno, ali ipak jest. Nije teško pronaći ni primjer da su i pojedini hrvatski proizvodi u susjedstvu čak jeftiniji nego u njihovoj domovini Hrvatskoj... Ipak, to nije pravilo. U usporedbi nekih domaćih trgovina, najboljim se izborom čini najveći domaći trgovački lanac koji je, uz to, prema našemu dojmu, osjetno jeftiniji i od slovenskoga trgovačkog lanca.

Ali ne treba pritom smetnuti s uma trgovačku strategiju o kojoj malo tko razmišlja kada ocjenjuje tko je jeftiniji. Naime, svaki lanac ima dio proizvoda u ponudi u kojima je jeftiniji od konkurencije, ali da bi na neki način „nadoknadio“ ono što eventualno gubi na povoljnijim cijenama tih proizvoda, podiže cijene na nekim drugim proizvodima. Dakako, upravo ti proizvodi najjeftiniji su u nekoj drugoj trgovini. Drugim riječima, svatko ima nešto u čemu je najjeftiniji i nešto u čemu je najskuplji. Zacijelo nijedan kupac neće šetati od trgovine i kupovati proizvod po proizvod, gdje mu je koji jeftiniji, stoga se izbor „njegove“ trgovine svodi na pronalaženje najboljeg omjera cijena u proizvodima koji upravo njega zanimaju. To objašnjava zašto je recimo, u gradovima, gdje je izbor trgovina doista velik, svaka uvijek puna kupaca.

Nije tako s manjim trgovina „iz susjedstva“ koje su, da bi opstale, prisiljene imati veće cijene i računati upravo na ljude – iz susjedstva, koji ili nemaju alternativu ili im je ona prilično daleko. No, primjer manje trgovine u sklopu bivše Name u Kumrovcu, jasno pokazuje da takve trgovine ne moraju biti bitno skuplje u odnosu na velike, iako uglavnom cijene ondje jesu nešto više. No, naš slučajni izbor artikala iz tablice pokazao je da se i u toj kumrovečkoj trgovini pronađe artikl koji je ondje jeftiniji nego u trgovinama velikih lanaca.

Kada ipak u Sloveniju?

U pravilu, jedina ušteda koju kupnjom u Sloveniji možete ostvariti jest na povratu njihova poreza na dodanu vrijednost od 20 posto, uz uvjet da ste potrošili barem 50 eura. Cijene svega ostaloga jednake su ili skuplje nego u nas. Izuzetak su još uvijek automobilske gume, koje se mogu isplatiti. Ali, uzme li se u obzir trošak putovanja, tj. potrošnja goriva, samo radi šopinga krenuti preko granice teško može biti isplativo. Stoga, ako se kupuje, tada to, kratko i jasno, ima smisla samo kada vas put ondje odvede poslom, pa vam bude usput.

Upravo tako i jest u praksi. Naime, da gotovo nitko više ne ide preko granice samo radi šopinga, potvrdio nam je i Stjepan Stilinović, predstojnik robno granične ispostave Bregana, s kojime smo razgovarali na graničnome prijelazu Bregana.

- Ako se išta kupuje u Sloveniji, tada su to gume, auto-dijelovi, namještaj, odjeća, nešto bijele tehnike. Nema više onoga da se kupuje špeceraj, a pogotovo ne suhomesnati proizvodi jer, to je ljudima malo poznato, Zakon o veterinarstvu zabranjuje uvoz više od jednoga kilograma takvih proizvoda. Ondje je jeftinije i voće i povrće, ali i ta roba podliježe posebnim kontrolama - objasnio je Stilinović.

- Ali Bregana više i nije šoping prijelaz kao što je nekada bio, osobito ne u dane vikenda. Ljudi danas idu poslovno u Ljubljanu, Italiju ili negdje privatno na slovenske bazene, ili već nešto, pa onda koriste priliku da nešto kupe u Sloveniji i svakako, da natoče gorivo jer je ondje jeftinije – dodao je.

To s gorivom nije bilo teško provjeriti. Kilometar prije graničnoga prijelaza na Bregani, sa slovenske strane, na benzinskoj crpki, nekoliko automobila s hrvatskim registracijama toči gorivo. Nekoliko trenutaka poslije vratit će se u Hrvatsku. Prema trenutačnom cjeniku, gorivo je u Sloveniji jeftinije od 80 lipa do kune. Barem pedesetak kuna uštede po jednom spremniku goriva svakako nije beznačajno.

Što se (ne) smije uvesti

Kamo sreće, naši carinici neće „opaliti“ carinu na puni spremnik. To bi bilo apsurdno, iako mu cijena premašuje 300 kuna. Do te je vrijednosti, naime, dozvoljeno unijeti robe po osobi, bez plaćanja carine i poreza. Naravno, mnogi će se nastojati „prošvercati“ i s robom znatno vrjednijom od 300 kuna. Ali na Bregani su kontrole relativno stroge, naši carinici u pravilu traže otvaranje prtljažnika. Ipak, to ne znači nužno da neće zažmiriti i pustiti vas ako vide da niste baš pretjerali. No, ako jeste, i pokušali ste to zatajiti, carinik se neće smilovati.

„Pravila su tu jasna“, objašnjava nam predstojnik Stilinović, „imate li što za prijaviti, ali nam to prešutite, a naši si carinici daju truda te pronađu račun, tada ćete platiti 500 kuna mandatne kazne, a na to još i oko 33 posto cijene robe koju ste platili u Sloveniji“, kaže. A u tih 33 posto, doznajemo, uključen je porez od 22 posto, 10 posto je carinska stopa, a ostalo su administrativne takse. Kad se sve to zbroji, budete li uhvaćeni u carinskome prekršaju, šoping bi vam mogao prisjesti. A ako pak želite biti pošten igrač, pa kupljenu rubu iznad 300 kuna po osobi odlučite prijaviti cariniku, tada ćete platiti ´samo´ 22 posto PDV-a, bez drugih troškova. Osim ako vam se ne smiluju pa vas zbog poštenja – puste.

- Znate, mi smo svjesni da su ovo sve više-manje normalni ljudi koji ne idu preko granice za tim da bi švercali, nego ako već idu, to čine jednostavno zato jer doista žele uštedjeti koju kunu jer im je svaka kuna doista važna - napominje Stilinović.

Kaže, pravi problem mogu biti jedino „veliki“ šverceri, ali oni su vrlo rijetki. Ipak, Stilinović nas uvjerava kako se nikome ne progledava kroz prste. To potkrepljuje brojkama. Naime, na graničnom prijelazu Bregana na dan katkada, kaže, naplate prosječno 15 mandatnih kazni. Najviše vikendom. Tako su u prva tri mjeseca ove godine kaznili 73 carinska prekršaja, a cijele prošle godine 781. No, uopće nema sumnje da je daleko više onih koji su se „provukli“ neotkriveni. Znate li dobro skriti račun – carinik vam ne može ništa jer je samo račun dokaz da ste kupili robu koju prevozite.

Za robu iz EU nema carine

No, mislite li da ste nužno „legalni“ ako niste premašili 300 kuna po osobi, ipak se možete prevariti i počiniti carinski prekršaj, a da toga postanete svjesni tek kada vas carinik otrijezni. Evo kako. Recimo da dvije osobe u Sloveniji kupe komad namještaja koji plate 600 kuna. Po njihovoj logici problema na granici neće biti jer 600 kuna znači 300 po svakoj osobi, što bi značilo da nema prekršaja. Ali prekršaj je ipak počinjen jer na jednom računu ne smije biti više od 300 kuna. Dvije osobe u autu s jednim računom od 600 kuna, ne prolazi. Jer koliko je osoba u vozilu, toliko mora biti i računa, a ni na jednome ne smije biti iznos veći od 300 kuna. U banalnom primjeru s ormarom, da bi sve bilo legalno, morali biste ga prepiliti napola i u trgovini tražiti da vam za svaku polovicu ormara napišu odvojen račun…

Još jedna korisna preporuka mogla bi biti i ta da, ako već kupujete preko granice, uvijek kupujete robu koja je porijeklom iz Europske unije. Naime, sva roba proizvedena u zemljama EU-a, oslobođena je carine, pa se plaća samo PDV od 22 posto (pod pretpostavkom, dakako, da niste zaradili i mandatnu kaznu zbog počinjenja carinskoga prekršaja…).

Lepe ti je... trgovačko Zagorje

Put nas je poslom odveo i do Novoga Mesta. Ono što ne možete ne primijetiti, kako u Brežicama tako i u Novome Mestu, i u još nekim mjestima u Sloveniji, jesu mnogobrojni novoizgrađeni trgovački centri koji su izgled nekad tih manjih, a lijepih mjesta i gradova, danas doveli gotovo do neprepoznatljivosti. Brežice tako na prvi pogled zbog njih izgledaju kao kakva industrijska zona, a ni Maribor, barem na periferiji grada, nije daleko od te slike. Kada se pogleda susjedstvo, ne može se ne pomisliti kako sve to isto dolazi i u naše Zagorje. Pogled na nove trgovačke centre koji su dosad nikli već pobuđuju strah pred onima koji se najavljuju uskoro. Hoće li se moderna konzumeristička slika s druge strane granice, u Sloveniji, preslikati i kod nas u Zagorju?

Slovenci sada dolaze k nama

Otkako je u Zagrebu niknuo niz novih trgovačkih centara, da ne kažemo šoping oaza za moderne robove otuđene od prirode i bilo kakva smisla za humanim životom, sve je više u njima i Slovenaca koji dolaze iz istoga razloga zbog kojega i mi, eventualno, odemo u šoping u Sloveniju: povrata poreza na dodanu vrijednost. Pritom je Zagreb osobito popularan otkako je nedavno otvoren najnoviji megacentar Avenue Mall, s trgovinama H&M i Zara. Zbog tih trgovina i mi odlazimo, na primjer, u Maribor. No, slovenski građani uživaju veću blagonaklonost svoje zemlje kad je riječ o šopingu izvan njihovih granica. Naime, oni smiju uvesti čak 160 eura po osobi, tj. čak 1170 kuna, bez plaćanja carine i poreza! Što je naših 300 kuna po osobi prema njihovih gotovo 1200 kuna! Uvjet da bi dobili porez natrag je da potroše najmanje 500 kuna (mi u Sloveniji moramo potrošiti najmanje 50 eura, tj. 365 kuna da bismo dobili povrat poreza). Carinski zapisnici s GP Bregana otkrivaju kako Slovenci kod nas najradije kupuju odjeću, obuću, kozmetiku, tenisice, košulje i – parket.

Za Zagorski list piše: Tomislav Pupačić