Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za domaće, za pajdaše: Za senje živeti!

Piše: mr.sc. Rajko Fureš dr. med
Nemre nihči denes povedati da takve vrieme došle nie, da nie vsikud same videti moči t

Piše: mr.sc. Rajko Fureš dr. med

Nemre nihči denes povedati da takve vrieme došle nie, da nie vsikud same videti moči te kak se nič dogoditi nemre da se mislile nebi na kup čem vekši penezekeh najmilejšeh. Da tak je i da vsikud same tak se krenule, te zaistinu stoji, kak god da zmeniti vse te skup štel bi, tuj ti zaistinu denes teške da kaj povedati moreš.

Da ljudmi su denes na prvomu mestu ljetrikice najskuplejše, da im se same kažeju pred očmi rinčice i kolubareki, da vse bi dali za čem mekšoga stolčeka, te kakti da je pod najnormalnejše došle.

Človek si tak more, ne jemput, pitanje postaviti, e vse te skup vriedne je, e se splati ove, uvak ili unak, moreš si povedati kak nie praf i kak vse te skup naopak ide, ali vse ti te skup zišle bu i je zaistinu same tak kak triebale bi, naopak. Da naopak negdar i triebale nebi, da se vriedne morti i nie mutiti z unem kaj z veseljičem se neda držati na kupu, vse ti te skup same je tak kak nie biti triebale. Da nie moči negdar – te stoji, da negdar je moči pa se iste tak te neče – te iste tak zna se mnogi put dogoditi. A kak se veli, vse te skup h življenje se zljejati more, vse te skup same na jednu se stran prekolubitnuti more, a pak na jemput nekam čist drugam prešle bu. Tak da življenje prejti ti more – niesi se mogel do hčera niti spamtiti. Da more življenje tak ziti – te još menj ti je pri pameti bile, tak da sam sebe si hlovil kak se spominaš a da znal niesi kaj si bi povedal.

Da moči je senjati, da moči je tak hoditi i senjati, da moči je z senjami se mutiti, da moči je poljek senjah ostati na nogami – unda vsaki med nami navek senjati bi ostal. Ali senjati i hoditi moči nie, jer morti se je moči zdiči h senjah, morti je moči i hoditi, ali une kaj iste tak mora se povedati je te da nemre dugi cajt prejti da tak se ne popikneš i da pikeraš. A unda buš se natukel unak kak nigdar niesi niti senjal, unda si buš same mogel ledeka metati vsikud gde najmenj si nadal se da te moči je.

Morti se je moči i drugač postaviti, morti je moči te za razmeti, jer vsaki med nami zdržati nemre dok ga nehči gnjete i dok ga navek stišče tak da dihati mu neda. Razmeti nie ljehke te da nemreš se obračati navek unak kak štel bi, da unda gda štel z srčekem bi – da ti nejde. Nikak za razmeti moči ti nie te – kak se te dogodi da uni kaj bi tvoji triebali biti, kak tie dragi pajdaši vse delaju da te čem bolj skljestiju. Kak god da ti vse une kaj najbolše husebe maš, kak vse te štel vsemi na svietu dati, iste tak ti tam nekteri tvoji dobri „pajdaši“ vse skup gorši su nek unie kaj za stranjske i naopačne triebal zvati bi. Življenje nie moči same tak obrnuti na pravu stran, z njem spominati se duge je trieba, trieba ga je iste tak h dobru volju deti, ljepe se je trieba ž njem vladati, pak niti vse te skup negdar nie ti dosti da ti ziti vse te skup more, unak kak po pravice bi biti triebale.

E se splati ili se ne splati, e je vriedne ili vriedne nie, e trieba ili trieba nie, e je moči ili morti nie niti ziti drugač mogle, vse te skup te prehitavlje i poveda male sim pak tam.
Denes več vrieme nie da ljudi bi mogli za senje živeti, da te je praf zapraf najlepše – te istina je najvekša. Ali teške je denes najti več ljudi teri bi se toga držali, jer vsi same glediju na une kaj h žepu bi bile i kak se čem več i bolj k tomu bi prislonile. Da se same o senjam dela, tuj vam kruheka pravoga teške da more biti, jer vriedne je same jedne – a te je te da drugač niti nemre biti nek tak kak je, a tak je došle da vsi same nekaj bi šteli, čem več, čem bolji i čem prie.

A na senje se vsaki zmisli same unda gda več drugam mu moči nie, a te iste tak nie niti praf a niti dobre. Kak god da na zemljice vsaki med nami biti trieba, kak god da nesme navek se niti leteti, ak senje nebu vsaki med nami mel, iste tak niti nikam nebu mogel niti prejti. Nebu mogel iste tak nikam niti dojti a niti se bu mogel prek do zvezdah hodit spominat. Trieba je za senje živeti, berem male po male, jer same tak detečje srčeke bu se mogle čuvati dok god se po zemljice z najčistejšem srčekem štele bu hoditi, dok vsemi bu se h uoči pogledati štele.

Facebook